Lošinjska regatna pasara i L-5

Evo što smo naučili na Cresu. Slično kao u staroj japanskoj pjesmi, promatrali smo creske barke u dinamičkom, uvijek nemirnom moru nasuprot stabilnog, statičkog elementa rive.
U svijetu dominirajuće statike, matematike, u svijetu geometrije, ovo se gledište može smatrati stranim. Svakako, ovo gledište nije službeno.
No, neslužbeno, zahvaljujući zanemarenom no neuništivom gledištu tradicije kao i brojnim uglednim imenima npr. Nielsa Bohra, Wernera Heissenberga, Alberta Einsteina, Augusta Rodina, Shakespearea, Lava Nikolajveča Tolstoja, Wolfganga Amadeusa Mozarta, Johanna Sebastiana Bacha ili Gustava Mahlera, željeli bismo uvesti danas zapostavljeni pojam marimetrije nasuprot trenutno domiirajućoj geometriji. Radi tradicionalnog ravnovjesja analize i sinteze. Kopno bi, naposlijetku, ipak moralo prepoznati more odakle, uostalom, potječe i sav život.
Stoga ovaj izraz brodograđevne tradicije Malog Lošinja ne bi trebalo smatrati završenim. Obećajemo i nadamo se da je to tek korak na dugom putu na čijem će kraju pomorska tradicija opet zablistati svojim punim sjajem. Tada će vječna svjetlost zasvjetliti na sve te stare brodove i pomorce, na njihove majke, žene, kćeri i sestre koj su ih vazda čekale, na svu njihovu bezbrižnu no ozbiljnu djecu. Oni neće biti zaboravljeni.
Requiem aeternam donna eis Domine, et lux perpetua luceat eis!

Velimir Salamon