Nije slučajnost da su za istu izložbu odabrana upravo djela Vatroslava Kuliša, Peruška Bogdanića i Ive Prančiča, tri istaknuta suvremena umjetnika, koji svaki za sebe, u svojemu tek na prvi pogled izoliranu umjetničkom svijetu, sustavno i u kontinuitetu rade na vrlo sličnim dionicama recentnih poetoloških određenja.
U stalnu dosluhu sa svojim unutrašnjim emotivnim i duhovnim mijenama, Kuliš, Prančič i Bogdanić pripadaju onoj rijetkoj vrsti umjetnika koji stvarnosti pokazuju svoja nepatvorena lica. Ponekad su ona više ili manje gestualno-koloristički stilizirana i optimistična, a povremeno je emocija i gesta iščašena, suspregnuta i zaleđena, svjesno odstranjena sa slike, skulpture ili objekta. Ali nikada – nikada do sada – ova trojica umjetnika nisu podilazila očekivanjima šire umjetničke javnosti i trendovskim kretanjima u umjetnosti, stoga su i opstali tako dugo na zahtjevnoj hrvatskoj i slovenskoj umjetničkoj sceni.