Marina Orlić

Likovi iz istoimenog ciklusa Marine Orlić dolaze iz svijeta prepoznatljivosti. Ali ne i iz svijeta realnosti, unatoč tome što su to kipovi i glave portretnih crta lica. Kroz njih Marina Orlić, međutim, nadahnuto, zaigrano i maštovito komentira i interpretira svijet oko sebe.   Komentira ga na svoj osebujan način jer se pomnim gledanjem uočava da su to studije njezinih životnih razmišljanja. Da ona kroz izraze lica, stavove i pokrete ovih izmišljenih likova (koji su možda nekome slučajno i nalik) vizualizira životne pojmove i stanja, proizašle iz svojih unutarnjih propitivanja i svojih svakodnevnih zapažanja. Da su to njezini misaono-vizualni zapisi o dilemama i iskustvima, o prolaznosti vremena i o pamćenju. Ugradila je ona sve to u „Likove“ kao vid osobnih likovnih percepcija, pretvarajući realno i opažajno u maštovitu i kreativnu autorsku mutaciju. Tako, premda se ovi likovi čine zbiljskima, oni su iz zbilje „pomaknuti“, krećući se negdje njezinim rubovima. A zbog nekog misaonog sporazuma između viđenoga i osmišljenoga, između fizičkoga i duhovnoga – čak između ozbiljnoga i grotesknoga, oni odašilju poruke različitih tonaliteta: od lirskig i poetskih, do ironijskih – čak duhovitih. Kao da autorica zaranja u svjetove različitih ljudskih duša, a onda oblikuje zamišljene tipove osobnosti, gledane kroz filter emocija, u suglasju sa svojim vibracijama i u ritmu pulsiranja svoje intime

Višnja Slavica Gabout