Đuro Seder

„PARIŠKI CIKLUS  1988.“

05. 08. – 12. 08. 2003.

Đuro Seder već četiri i pol desetljeća sudjeluje u životu hrvatske umjetnosti i suodređuje njezinu povijest. Od svoje prve samostalne izložbe u Opatiji 1958. Do danas neprekidno je i na afirmativan način nazočan na likovnoj sceni.
Na putu stvaralačkog traženja prihvatljivog oblika egzistencije Seder je stvorio impozantno djelo koje je toliko osobno da bismo ga mogli opisati kao umjetnikov intimni zapis o mijenama, dapače o pravim prevratima u doživljavanju, razumijevanju i likovnom predstavljanju sebe i svijeta unutar suvremene umjetnosti: od informela i monokromije tijekom šezdesetih i početkom sedamdesetih do snažne figuracije i izrazitog kolorizma do kraja sedamdesetih do danas razvija se Sederov jedinstveni slikovni svijet. Bezrezervno predanje te zavidno visok stupanj izborene slobode kao i odvažnost da svoj zapis načini bez prikrivanja, retuširanja, uljepšavanja, dopadljivosti i podilaženja daju tome zapisu reprezentativno značenje: u tom smislu Sederovo djelo predstavlja svjedočenje o jednoj generaciji i o jednom vremenu.
Izraslo iz življenih dilema o mogućnosti egzistencije, Sederovo se slikarstvo sabralo oko čovjeka kao svoje jedine velike tematske cjeline. Čovjek je predstavljen kao pojedinac, kao dvoje ili kao grupa. Sam je ljudski lik često reduciran na glavu, a na glavi su najsnažnije istaknute oči. I kad se pojavljuje u grupi Sederov čovjek jest probuđeni pojedinac koji u doživljaju vlastite izdvojenosti ubire prvi gorki plod svoje probuđenosti u samosvjesno postojanje. (…)
Radovi odabrani za ovu izložbu nastali su u jednom sretnom trenutku za vrijeme Sederova boravka u Parizu  1988. godine. Premda u kontekstu cjeline djela predstavljaju samo isječak, u nima se ipak iskazuju sve velike karakteristike Sederova slikarstva…
„Pariški ciklus“ djelo je sretnog trenutka: Sederova himna radosti slikanja i kretivne snage u gradu umjetnika i umjetnosti 1988.