Palača Fritzi

Palača Fritzi sagrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća na mjestu starije građevine. Palaču je izgradila Obrtnička komora (Società degli artieri), ubrzo nakon što je osnovana 1872. godine, za svoje potrebe. Ovo je udruženje neće dugo koristiti, jer se već 1899. godine u njoj otvara Pension Fritzi. Vlasnici ovog pansiona bili su Natalie i Alexandar Krasza. Pansion je radio samo zimi, a reklamirao se izvrsnom kuhinjom, velikom blagovaonicom, vrtnom terasom i kupkama. Nakon 1909. godine bračni par prodaje pansion, te palača dobiva dvojnu namjenu: u prizemlju se otvara doručkovaonica Titz, dok na katu djeluje gradonačelnikova služba. Nakon Drugog svjetskog rata palača prelazi u društveno vlasništvo, te gubi svoju turističku funkciju. U početku je koristi udruženje obrtnika, a zatim se 1961. godine u nju useljava Narodno sveučilište koje tu djeluje sve do 2007. godine. Te se godine zgrada posljednji put preuređuje i postaje sjedište Lošinjskog muzeja.

Palača Fritzi je kroz svoju povijest više puta obnavljana i preuređivana, ali ipak je u bitnome zadržala karakteristike iz druge polovice 19. stoljeća koje se najviše očituju kod reprezentativnog historicističkog pročelja. Palača ima četiri izrazito visoka kata, što je čini višom od susjednih objekata. U središnjoj osi zgrade nalaze se stepenice, koje s pristupne ulice, preko dvoetažne terase vode prema središnjim vratima, koje svojim položajem i proporcijama sugeriraju glavni ulaz. Međutim, ta vrata vode u prostor današnje galerije, a glavni ulaz u zgradu smješten je na krajnjem, jugoistočnom dijelu zgrade. Tom ulazu odgovara stepenište zgrade koje se proteže do potkrovlja. Stepenice i podesti su do prvog kata zgrade kameni, a u nastavku su drveni. U prizemlju se iz glavnog hodnika ulazi u prostor galerije u kojoj se održavaju privremene izložbe. Zanimljivost ove prostorije je grlo cisterne kroz koje se izvlačila voda iz cisterne smještene ispod prostorije galerije (op. a. Danas nije u funkciji!) i originalno fresko slikarstvo koje se prepoznaje na stropu. Na prvom katu se iz predvorja ulazi u veliku dvoranu gdje je smještena Zbirka starih majstora Piperata. Ovu prostranu dvoranu u njenom gornjem dijelu okružuje drvena galerija. Ograda galerije ukrašena je simbolima različitih zanata u štuko tehnici, te nam još danas svjedoči o vremenu izgradnje i njenim graditeljima. U prostor galerije se dolazi glavnim stepeništem, a ona čini drugi kat zgrade, gdje je smještena Fotografska zbirka Dantea Lussina. Na trećem katu, u novouređenoj prostoriji smještena je Zbirka Andra Vida Mihičića. Od prijašnjih faza još se vide tri niše u zidu nasuprot vrata. Glavno stepenište od trećeg kata vodi u potkrovlje gdje se nalaze uredi zaposlenika.