Lošinjske ljekarne
Prvu ljekarnu u Malom Lošinju, Alla Madonna (K Madoni), osnovao je sredinom 18. stoljeća liječnik Andrea Corsano, podrijetlom iz Napulja. Naslijedio ga je nećak Angelo Zotti koji je otvorio ljekarnu u prizemlju svoje kuće smještene iza današnje ribarnice koja je kasnije sagrađena. Početkom 19. stoljeća ljekarna je prešla u vlasništvo obitelji Viviani iz Brescie da bi 1879. godine pripadnik treće generacije, Ottavio Viviani, preselio ljekarnu na rivu na kojoj se nalazi i danas. Godine 1897. ljekarnu je preuzeo J. B. Cibei pod nazivom Erzherzogliche Hof-Apotheke Zur Madonna (Nadvojvodska dvorska ljekarna K Madoni) jer je lijekovima opskrbljivao habsburškog nadvojvodu Karla Stjepana. Alla Madonna je do Drugog svjetskog rata promijenila nekoliko vlasnika.
Osim ove ljekarne postojala je još jedna, jednostavno nazivana Nuova (Nova) koju vodio Giovanni Manzolini. Ne postoji podatak kada je otvorena, no navodi se u jednom popisu istarskih ljekarni za 1878. godinu. Ovu ljekarnu preuzeo je Emanuele Colombis koji ju je preimenovao u Al Redentore (K Otkupitelju). Nalazila se na današnjoj adresi Trg Republike Hrvatske 2. Između dva svjetska rata djelovala je i Alla Madonna u istoimenoj ulici u Velom Lošinju koju je nakon Prvog svjetskog rata otvorio Alessandro Bartulich. Ljekarna Al Redentore zatvorila se 1949. godine kada je obitelj Colombis otišla u Italiju, a Alla Madonna je održala svojevrstan kontinuitet do danas. Na istom mjestu 1954. godine otvorena je „Narodna apoteka Mali Lošinj“ u općinskom vlasništvu, a 1977. godine ušla je u sastav Ljekarne Jadran. Od 1998. godine u privatnom je vlasništvu.
Godine 1988. ljekarna se temeljito preuređuje te je tom prilikom kupljen novi namještaj, a stari, izrađen krajem 19. stoljeća, zajedno s ljekarničkom opremom darovan je za potrebe muzeja. Nije sačuvan u izvornom obliku, nego je kombinacija dijelova iz dviju bivših ljekarni (Alla Madonna u Malom Lošinju i u Velom Lošinju) te je stoga stilski raznolik. Nakon Drugog svjetskog rata za potrebe nove ljekarne u jednu cjelinu uklopljeni su dijelovi starih namještaja, no i tim primjercima nedostaju pojedinosti, neki su popravljani, a drugima su rekonstruirani detalji ili su dodani novi elementi. Zbog toga je teško pobliže odrediti dataciju i mjesto proizvodnje. Ovdje je izložen samo dio tog namještaja.
Ljekarnička oprema također je stilski raznolika. U stojnicama (staklenim bočicama) sa širokim grlom čuvale su se krutine, a u onima s uskim grlom tekućine. Po istom načelu bile su posložene na policama, abecednim redom. Supstance osjetljive na svjetlost čuvale su se u smeđim bočicama. Stojnice sa crnim natpisima sadržavale su otrovne supstance koje su se čuvale u zatvorenim vitrinama. Sastavni dio ljekarničke opreme bilo je posuđe za pripravu lijekova, poput mjernih posuda i tarionika za usitnjavanje kemikalija, zatim ručne vage za precizno mjerenje itd.
