Poetičnost predmeta u interijeru, postupno prenesenih do osamostaljenog znaka, karakteristike je slikarskog opusa Maje Arčanin. Ova jednostavna konstatacija s jedne strane prikriva različitosti Majina iskaza, a s druge naznačuje poveznicu. (...) Forme vegetabilnog u prostoru prozračne su površine, gotovo akvarelnog karaktera, s obrisima naznačenim svjetlom, koje prožima ukupnost prikaza. Lirske su konotacije vidljive i u ugođajnosti scene, s predmetnošću dojma lakoće. I gigantizacija listova i cvijeća podržava treptaj forme potenciran kolorističkom profinjenošću. Paletom odmjerenih vrijednosti tiših suzvučja i odnjegovana tona ispunjena je ploha, na kojoj i tragovi bjeline imaju ulogu u izražajnosti slike, umirene, suptilnog ozračja, dovedenog do dojma svečanosti, slutnje metafizičnosti kroz pomalo negiranu tvarnost, bez obzira na isticanje neke vaze, stola, prozora. Stvoreni su zaštićeni ambijenti ljepote, u kojem stvari gube oporost epiderme, postajući bljesak, bojom kumulirane svjetlosti. Dekorativnost, vidljiva u odnosu elemenata, dio je slikarskog scenarija, po kojem se realistično stilizira plošnošću i čistoćom boje. (...) U organizaciji slikarskog polja uočavaju se zakonitosti reda i ritma, a sami oblici u svojim detaljima blage su geometričnosti, znakovi proizašli iz organičkog. (...) Oblike mekog crteža iščitavamo kao začetak spirale, stranice trokuta, pomaknutost kružnice, osamostaljenje linije i slično, primijenjenih i u poliptihalnim kompozicijama, s rasporedom na polja izmjene kromatskog fonda. Njihovo bujanje u zadatosti plohe otvara mogućnosti varijacije na temu – neprekidno obnavljanje vizualizirane energije, kroz sliku datog kontinuiteta života.