Zbirka starih majstora Piperata

Zbirka starih majstora Piperata pripadala je kolekcionaru Giuseppeu Piperati. Piperata je, kao poznavatelj umjetnosti, umjetnine i antikne predmete kupovao uglavnom po antikvarijatima u prvoj polovici 20. stoljeća po talijanskim gradovima. Kolekciju je čuvao u svojoj vili u Malom Lošinju. Nakon Drugog svjetskog rata, kada je zbog proširivanja lošinjskog brodogradilišta vila srušena, ova vrijedna zbirka se našla bez svog doma. Nećakinja G. Piperate, Carlotta Rebecchi Piperata, koja je u tom trenutku bila vlasnica zbirke htjela je zbirku prenijeti u Trst, međutim, tadašnje vlasti to nisu dopustile. Formirana je stručna komisija koja je procijenila zbirku i odlučila da najvrjedniji dio zbirke ostane u Malom Lošinju, dok je ostali dio gospođa Piperata mogla prenijeti sa sobom u Trst, što je i učinila. Upravo taj vrjedniji dio zbirke, 27 slika, 3 škrinje i jedna vitrina, nalazi se danas u stalnom postavu Lošinjskog muzeja. Zbirka je prvi put predstavljena javnosti na izložbi 1967. g., a godine 1972. zbirku otkupljuje tadašnja općina Cres – Lošinj. Zbirka je još par puta izlagana na izložbama, a za stalno je izložena 1998. g. u palači Fritzi. Autor stalnog postava je Miroslav Gašparović, prof. povijesti umjetnosti i filozofije i ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Izložba i danas čini dio stalnog postava Lošinjskog muzeja. Zbirku čine djela nastala u periodu od 16. do 20. st., s tim da prevladavaju djela talijanskog baroknog i rokoko slikarstva. U zbirci se nalaze djela i jednih od istaknutijih imena svjetskog baroka, kao što su Il Guercino i Francesco Solimena.

Giuseppe Piperata

Giuseppe Piperata (Mali Lošinj, 3. 10. 1883.– Sondrio, 28. 9. 1976.), sin Leopolda, učitelja i školskog inspektora i Anne Suttora, domaćice. S jedanaest godina života odlazi u gimnaziju u Koper, a potom u Trst. Nakon mature upisuje medicinu, najprije u Napulju, a zatim u Beču, gdje je i diplomirao. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao liječnik u austrougarskoj vojsci. Nekoliko godina je djelovao kao liječnik u Egiptu i Indiji, u Furlaniji i Trevisu, a potom kao lučki liječnik u Trstu. Od 1937. bio je liječnik u Sondriu u Italiji, gdje ostaje živjeti do kraja života. Kolekcionarstvom se počeo baviti još za vrijeme studentskih dana u Napulju, kada je pribavio prve slike za svoju buduću kolekciju. Ljubav prema lijepom ga je pratila cijeloga života. Iako nikada nije bio bogat, odvajao je znatna materijalna sredstva, često se odričući mnogočega da bi stvorio respektabilnu zbirku umjetnina.

content-width-woman-bus

Izdvojeno iz zbirke