Fotografska zbirka Dantea Lussina

Fotografska zbirka Dantea Lussina obuhvaća 264 predmeta: fotografske kamere i druga pomagala za fotografiranje, torbe za fotografsku opremu, pribor za razvijanje fotografija, negative na staklu te kutije za njihovu pohranu. Na negativima su uglavnom motivi otoka Lošinja, a dijelom i grada Cresa s početka 20. stoljeća. Fotografska oprema pripadala je fotostudiju "Benedikt Lergetporer", a autor fotografija je Dante Lussin. Lošinjski je muzej 2010. otkupio zbirku od Danteovog unuka Maria Pfeifera, te je tom prigodom i postavljena izložba u muzeju. Sljedeće je godine dio zbirke uključen u stalni postav Lošinjskoga muzeja. Zbirka u stalnom postavu je predstavljena fotografskom opremom i digitalnim reprodukcijama koje je izradio Nadir Mavrović iz Danteovih negativa na staklu, a na kojima su prikazane panorame lošinjskoga kraja s početka 20. stoljeća.

Fotografska radnja "Benedikt Lergetporer"

Fotografska radnja "Benedikt Lergetporer" otvorena je oko 1897. na rivi u Malom Lošinju. Prvenstveno je bila orijentirana na izradu i prodaju razglednica. Radnju je otvorio Benedikt Alois Lergetporer (Salzburg, 1845. – Bled, 1910.), fotograf koji je otvorio prvi fotografski studio u Bledu te ga vodio kao obiteljski posao. Bled je u to vrijeme bio poznato lječilište i ljetovalište, a kako skijanje još nije postalo masovni sport, zimi za fotografe nije bilo posla. U tim okolnostima Lergetporer otvara novu podružnicu svoje fotoradnje u Malom Lošinju, tada poznatome zimovalištu Austro-Ugarske Monarhije. Nakon njegove smrti posao nastavljaju voditi njegova kćer Romana i zet Dante Lussin. Nakon Danteove smrti 1937. godine radnja i dalje ostaje u obitelji, vodit će ju Danteova kćer Alice i njezin muž Ervin Pfeifer, međutim, u bombardiranju Lošinja za vrijeme Drugog svjetskog rata stradat će tamna komora, što će dovesti do gašenja fotografske aktivnosti, a ubrzo, po završetku rata i do zatvaranja same radnje.

Dante Lussin

Dante Lussin, rodom iz Rijeke, dolazi kao poštanski službenik na Lošinj oko 1900., na kojem upoznaje svoju buduću suprugu Romanu Lergetporer. Nakon vjenčanja 1903. Dante sve više pomaže u obiteljskom poslu i pokazuje sve veće zanimanje za fotografiju. Godine 1910., nakon smrti Benedikta Lergetporera, kada Romana i službeno preuzima očev posao, potpuno se posvećuje fotografiji i napušta posao u pošti. Dok je u fotografskoj radnji uglavnom radila Romana, on se posvetio terenskom snimanju. Noseći tešku kutiju s drvenom fotografskom kamerom i staklenim negativima 18 x 24 cm prošao je pješice, pasarom (barkom) ili motociklom cijelo cresko-lošinjsko otočje. Preko stotinu snimaka, većinom panorama i veduta Velog i Malog Lošinja, ostalo je ovjekovječeno na fotorazglednicama koje je izrađivao u vlastitoj nakladi i prodavao u obiteljskoj trgovini. Uz fotografsku opremu koju je naslijedio od tasta Benedikta kupovao je i novu, suvremeniju koja mu je olakšavala posao. Dante je već početkom 1930-ih počeo ozbiljno pobolijevati da bi 1937. umro.

content-width-woman-bus

Izdvojeno iz zbirke