Zbirka Andra Vida Mihičića
Zbirka Andra Vida Mihičića, u stalnom postavu Lošinjskog muzeja, predstavlja dio donacije koju je 1988. g. A. V. Mihičić darovao tadašnjoj općini Cres – Lošinj. Zbirka sadrži 82 različita umjetnička rada od 42 autora te rukopise A. V. Mihičića (studije, kritike, eseje, pjesme, dnevnike i sl.). 1993. g. u današnjoj galeriji palače Fritzi prvi put je izložen dio zbirke. Autor ovog prvog postava bio je Đuro Vanđura, povjesničar umjetnosti i tadašnji ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora. Ova izložba neće dugo zaživjeti, jer do novog postava dolazi već 1998. g., ovaj put je autor Miroslav Gašparović, prof. povijesti umjetnosti i filozofije i ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Preuređenjem palače Fritzi 2007. g. uređuje se treći kat, te se zbirka smješta u novouređeni prostor, a kao autori ovog zadnjeg postava potpisuju se Miroslav Gašparović i tadašnja kustosica Lošinjskog muzeja Irena Dlaka. U zbirci su prestavljeni hrvatski umjetnici 20. st., odnosno jedni od glavnih predstavnika hrvatske moderne, među kojima se posebno ističu E. Vidović i F. Kršinić.
Andro Vid Mihičić
A. V. Mihičić (Beli, otok Cres, 1896. – Mali Lošinj, 1992.) bio je sveučilišni profesor, povjesničar umjetnosti, likovni kritičar, esejist, pjesnik i intelektualac. Široko humanističko obrazovanje stekao je studiranjem teologije, filozofije, povijesti umjetnosti, estetike i psihologije. Godine 1911. postaje franjevac s redovničkim imenom Vid, međutim pred kraj Drugog svjetskog rata zbog svoje političke angažiranosti morao je skinuti redovnički habit. Osam godina nakon izlaska iz franjevačkog reda 1951. godine oženio se Katarinom Potočki, s kojom će živjeti do kraja života. Živjeli su u Zagrebu sve do početka Domovinskog rata, kada se sele na Krk u dom umirovljenika.
